Warning: session_start() [function.session-start]: open(/home/17504/data/tmp /sess_e1ed9a6e6fe7ce8218d87e1f645afd3a, O_RDWR) failed: No such file or directory (2) in /nfs/c02/h05/mnt/17504/domains/booksa.hr/html/lib/functions.php on line 3

Warning: session_start() [function.session-start]: Cannot send session cookie - headers already sent by (output started at /nfs/c02/h05/mnt/17504/domains/booksa.hr/html/lib/functions.php:3) in /nfs/c02/h05/mnt/17504/domains/booksa.hr/html/lib/functions.php on line 3

Warning: session_start() [function.session-start]: Cannot send session cache limiter - headers already sent (output started at /nfs/c02/h05/mnt/17504/domains/booksa.hr/html/lib/functions.php:3) in /nfs/c02/h05/mnt/17504/domains/booksa.hr/html/lib/functions.php on line 3

Warning: ini_set() [function.ini-set]: A session is active. You cannot change the session module's ini settings at this time in /nfs/c02/h05/mnt/17504/domains/booksa.hr/html/lib/functions.php on line 11
BOOKSA.HR - PROZA - ODGOVOR JOSIPA MLAKIćA NA KRITIKU SVOJE KNJIGE

REGISTRIRANI KORISNICI:

Problemi s logiranjem?
Registrirajte se!

KORISNIK

Zapamti me  

LOZINKA

PRETRAŽIVANJE

HOME:  VIJESTI:  PROZA:  ODGOVOR JOSIPA MLAKIćA NA KRITIKU SVOJE KNJIGE   


Odgovor Josipa Mlakića na kritiku svoje knjige

Književnik Josip Mlakić reagirao je na kritiku svoje knjige 'Ljudi koji su sadili drveće' objavljenu na Booksinom portalu.

Odgovor Josipa Mlakića na kritiku svoje knjige

Kritika knjige Ljudi koji su sadili drveće objavljena je 22.8.2011. i možete je pročitati na ovom linku.

***
 

O svijetlim mrljama, maglama i dimu (komandant Marcos sa zagrebačke špice)

Da je pažljivo pročitao uvod u moj roman Ljudi koji su sadili drveće Božidar Pavlović (u daljnjem tekstu MV – moralna vertikala) shvatio bi u startu neke stvari: neimenovani grad iz mog romana smješten je u BiH, a ne u Hrvatskoj. Nemam namjeru pisati o kritici romana, ako se to može nazvati tako, nego ukazati na nešto drugo. Da je MV napisao, bez ikakvih argumenata, da je moj roman smeće, ne bih reagirao. Međutim, imputirati autoru zbog likova nacionalizam (desno-nacionalni tsunami) i proglasiti ga haaškim fanom nema veze s književnom kritikom. A sve to zbog aktualnih estradno-političkih prilika u Hrvatskoj, koje me, uzgred, ne interesiraju, kao ni bilo koja druga estrada, pa ni ona književna. Po kojim vremensko-prostornim koordinatama su se trebali kretati moji likovi da ispune MV-ova očekivanja? Jesu li trebali odlaziti iz ratne BiH u Hrvatsku i tamo paliti i klati? I po kojoj je to suludoj logici empatija prema vlastitim likovima grijeh?

Na koji način je malograđanska Hrvatska zamagljivala stvarnost, šminkajući vlastiti nacionalizam, bez obzira kakvu etiketu zalijepila na vlastito čelo? MV ne shvaća jedno: sistem ratom spojenih posuda na relaciji Zagreb-Hrvati iz BiH više ne funkcionira. I nije stvoren niti prekinut zbog nas u BiH, niti našom voljom, nego isključivo za potrebe nacionalističkih elita u Hrvatskoj i njihovih lijevo-desnih filijalica, bacača magle. Oni su morali paziti jedino pri biranju meta. Na koji način su malograđanski nacionalsocijalisti birali svoje mete? Vrlo jednostavno: za sve su krivi drugi, Hercegovci na primjer, odnosno Bosanci i Hercegovci. Pojam Hercegovac iz tih nacionalsocijalističkih pisanija obuhvaćao je, naime, sve Hrvate iz BiH. Zbog čega sve ovo? Mantra heroji, a ne zločinci nije nastala u BiH, niti je ovdje u značajnijoj mjeri pustila korijene, a niti je bitnije obilježila prethodno desetljeće. Razlog je jednostavan: imamo previše vlastitih problema, žestoko smo se o sebi zabavili, a da bismo imali vremena živjeti tuđe živote. Da se zna! U MV-ovoj dvopapkarskoj interpretaciji to znači: naši su heroji, a oni su zločinci, odnosno o našima možemo šutjeti, a o njihovima ne smijemo. Slična amnestiranja naših, a na račun njihovih nije usamljen slučaj, nego gotovo pravilo, mantra kojom je malograđanska nacionalistička Hrvatska čistila vlasiti odraz u zrcalu. To u stvari i jeste to: skidanje blata sa zrcala. Odraz u njemu ne možete očistiti na ovaj način. Ako vam je to i cilj? MV, ponavljam, ne shvaća da sistem spojenih posuda više ne vrijedi, i da je slična nacionalsocijalistička pucačina na relaciji Zagreb-prljavi Bosanci i Hercegovci demode. MV živi devedesete. Zašto? Želi naknadnom pameću postati moralna vertikala, komandant Marcos sa zagrebačke špice. Zašto danas? Zato što deset-petnaest godina ranije, valjda, nije bio spreman platiti cijenu moralne i ljudske nepotkupivosti. Stvari su se promijenile. Tada se moralna nepotkupivost naplaćivala bejzbolskim palicama ili vojničkim remenima, a zakašnjela moralna vertikalnost, da ne kažem erekcija, još je i sponozorirana.

Ukratko: MV-ovi izvoze vlastito nacionalističko smeće tako što ga nabacuju na druge, a onda im se rugaju kako su prljavi (i kako besplatno pišaju u naše prelijepo more), ne shvaćajući da su ovi prljavi od smeća koje su oni nabacali na njih. Ili ipak shvaćaju?

Sada nešto o banalnosti: kakav zvuk stvara voda koja teče? Žubori ili klokoće. Ako neki pisac to napiše onda on navodi puku činjenicu. Što radi vjetar u antologijskoj pjesmi Viktora Vide? Nećete vjerovati - šumi. (Možda sam odabrao pogrešnog pisca: Vida je, ono, bio ustaša? Ipak nisam: njemu MV, možda, može oprostiti, naći neko opravdanje za njega, jer, pobogu, on je naš, ustaša, ali naš. Ili ipak nije: što s Kotoranima? Nije, eto, Bosanac i Hercegovac, pa možda i prođe. I ne piša u naše more.) Navoditi rečenicu Vjetar je šumio u krošnjama drveća kao primjer banalnosti ili stilske nesavršenosti romana od preko 80.000 riječi može samo ignorant. Eventualno, ona može biti banalna u pjesmi od pet-šest stihova, ali ne nužno. Teško je to objasniti likovima poput MV-a. Ali, ipak ću pokušati: književnost je između ostalog jedinstvo riječi, slike i zvuka. Kojem elementu od ova tri pripada moja rečenica? Bila bi eventualno banalna ukoliko se radi o riječi. Međutim, vjetar naprosto šumi. Šum je zvuk, a ne stilska figura. I tko to ne može shvatiti, teško može shvatiti bilo što drugo. Kad smo kod banalnosti: što će upućenom, načitanom kritičaru prvo pasti na pamet pri spomenu Biblije, propovjednika, ludila? Postoji li tu Pavlovljev refleks? Nešto na što slični sline? Naravno: Nick Cave. Tako, MV mora objaviti, urbi et orbi, da poznaje opus Nicka Cave iz vremena prije Kilye Minough. 

O kome, zapravo, govori kritika mog romana? O MV-u. Roman je samo sredstvo da bi pričao o sebi, i toplo se preporučio. Ako su u bilo čemu vješti, ignoranti tipa MV-a vješti su u prestrojavanju. Njihov život je autocesta s dvije trake: lijeva i desna, a prestrojavanje iz jedne u drugu ne da nije dozvoljeno nego je i poželjno. 
      
I Još nešto: MV piše o bogato sponzoriranoj regionalnoj književnoj nagradi u čiji je uži izbor ove godine uvršten moj roman. Uzgred, zvuči li pomalo banalno taj izraz: bogato sponzorirana književna nagrada? Međutim, ovdje primarni problem nije banalnost, nego laž. Sponzorirane književne nagrade su nagrada Jutarnjeg lista ili T-Com-ova nagrada. (Nemam ja ništa protiv sponzoriranih književnih nagrada: Ivanova livada, Ivanova trava. Naime, moja djela su bila u užem izboru i ovih nagrada.) Nagrada Meša Selimović, jer o njoj je riječ, financira se iz proračuna grada Tuzle. E, sad: je li problem što jedan grad iz BiH svojim novcem financira književnu nagradu nazvanu po svom slavnom sugrađaninu, a ne Thopmsonove koncerte? Nema tu nikakvih bogatih sponzora. Znam o tome dosta: nagrada postoji 11 godina, i ovo je treći put da je neki moj roman ušao u uži izbor. Tko tu griješi? Kako žiri ovogodišnjeg izdanja nagrade nije prepoznao malignost moga teksta? Kako se to može dogoditi Vladimiru Arseniću, Andreju Nikolaidisu? Neću navoditi ostale članove žirija, možda bi to ograničeni um poput MV-a mogao shvatiti kao sukob interesa i povlađivanja žiriju koji odlučuje o mom romanu. Tek, nijednom od njih ne može se pripisati nacionalizam. Niti bilo kome iz prethodnih saziva žirija koji su odlučivali o mojim ranijim romanima. Niti nacionalnim selektorima, koji se također iz godine u godinu mijenjaju. Kako je njima promakla malignost mojih tekstova? Možda ljudi naprosto shvaćaju nešto što MV neće nikada shvatiti: prljavština na bosanskohercegovačkim Hrvatima često vuče porijeklo iz Hrvatske. Većina mrlja po njima su od smeća koje se godinama iz Zagreba nabacuje na njih. Što ne znači, naravno, da nemamo ni svojih, autohtonih mrlja, i to prilično. Međutim, ljudi poput MV-a nemaju nikakvo, niti ljudsko niti intelektualno pravo ukazivati na njih. Osim ako nisu moralni idioti. Takvima je sve dozvoljeno.    

Jedan drugi moralni idiot, MV-ov brothers in arms, Ante Matić, nazvao me povodom jednog mog ranijeg romana srbočetnikom, a MV nacionalistom i haaškim fanom. Koja je razlika između ova dva opskurna lika? Nema je. I jednog i drugog vodi ista logika: izvrnuti činjenice na onaj način koji njima odgovara, i koji jača njihovu lijevo-desnu erekciju, pardon moralnu vertikalnost. Devedesetih je u Hrvatskoj postojalo nešto što se nazivalo državotvorna književnost. Osnovna zamjerka ozbiljnim književnim djelima, autorima koji nisu pristajali na nacionalističku buku i bijes, bila je ona kako autor nije napravio distinkciju između žrtve i agresora. Možda bi stvar spasio nekakav uvod: pisac, na primjer, prije uvodne rečenice napiše tko je tu žrtva, a tko agresor. Ili na kraju: nešto u stilu farmaceutskih ograda iz reklama izgovorenih brzinom od deset riječi u sekundi. Možda bih i ja ispao bolji u MV-ovim očima da sam započeo svoj roman, primjerice, opisom likova. Na primjer: Braco, bosanskohercegovački Hrvat, 40-ak godina: zapalio sedam srpskih kuća, ubio tri civila i dva zarobljenika. Još jednom: koja je razlika između Ante Matića i MV-a? Nema je. Važno je podići dimnu zavjesu: iza nje sve laži i etikete izgledaju isto.

Josip Mlakić
 

25.08.2011.

Pročitajte i ...
KRITIKA 123: Josip Mlakić
Književni koktel
Književni koktel
118 'iljada na elektro-knjigama
Šimpraga, Mlakić i Kovač u užem izboru za Mešu

Pročitajte sve vezane vijesti.






Komentiraj tekst

Odgovor i kraj polemike

A: corporate guy (25.08.2011.)

Baš kao što sam si uzeo pravo da iščitam njegovu novu knjigu u svom, javno otkrivenom ključu (što je uobičajen kritičarski postupak), tako je i Josip Mlakić pročitao moju kritiku podvrgnuvši je istom postupku, što je pomalo neuobičajeno, ali i posve legitimno.
Jedina bitna razlika je u tome što ja niti u jednom trenutku nisam spomenuo Mlakića osobno, već sam pisao isključivo o knjizi, dok Pisac ne barata drugim argumentima do osobnih uvreda, što pametnima sasvim dovoljno govori o njegovu stvarnom profilu.
Ne ulazim u to što je Mlakić (naivno ili zlonamjerno, ali u svakom slučaju povrijeđenog ega zbog negativne kritike) pronašao nešto čega u mom tekstu nema ni u tragovima, ali nisam se od njega nadao takvoj besmislenoj i paranoičnoj verbalnoj dijareji. Naši? Njihovi? Lijevi? Desni? WTF? Od silnih zapaljenih parola u tom odgovoru ostaje jedino dim silnog upinjanja Pisca da se dokaže kao žrtva progona zlog zagrebačkog dečka sa špice, moralne nule i neuke kritičarske nakaze, lijevo/desnog konvertita i uopće gotovo pa ratnog huškača.
A stvar je skroz jednostavna: knjiga Josipa Mlakića "Ljudi koji su sadili drveće" po mom sudu naprosto je - loša. Hvala na naknadnom saznanju da je Piščeva taština još i gora.

Božidar Pavlović

POŠALJI PORUKU AUTORU        KOMENTIRAJ TEKST  

Komentar

A: butler23 (29.08.2011.)

Evo nešto krajnje subjektivno: ne sviđaju mi se Pavlovićeve kritike. Prilično su banalne i vidi se manjak načitanosti teoretske literature koja je, ma koliko mi šutjeli o tome, ipak potrebna za neku ozbiljnu književnu kritiku. Osobito ako autor kritike želi negativno kritizirati nečije djelo. Lakše je kritizirati nego napisati pa osobi bez adekvatnog obrazovanja ne bi trebalo dati pisati književne kritike. Josip Mlakić se, možda, previše bavi istom tematikom, ali svaka njegova knjiga u sebi ima nešto lijepo i hvalevrijedno. Osobito Ljudi koji su... i Kad magle stanu.
A o arogantnosti ne govori to što se Mlakić uvrijedio (jer ljudi smo - tko ne bi?), već Pavlovićeva odluka da je njegov odgovor ujedno i - kraj polemike.

POŠALJI PORUKU AUTORU        KOMENTIRAJ TEKST  

Žilet? Najbolje za muškarca!

A: Blob (30.08.2011.)

Pobogu, pročitajte kritiku knjige, a zatim odgovor na istu. Čini se kao da pisac odgovara na neku drugu kritiku. Ovo, naime, što je napisao Pavlović nema nikakve veze s onim o čemu piše Mlakić. Bosna, Hrvatska, granica? Desničarski tsunami. Napada ga da nije pročitao knjigu, a očito u svom razjarenom stanju nije najpažljivije pročitao kritiku. Ili je riječ o ne baš previše inteligentnoj osobi, koja ne zna tumačiti tekst. Čovjek je paranoičan i zamišlja nekakve imaginarne neprijatelje. Poput kakvog literarnog Tuđmana on nalazi opasne kritičarske teroriste iza svakog ugla. Uopće tu nije bitno što ko mislio o Pavloviću i njegovim kritikama. Činjenica je da je pisac ovdje gadno zabrazdio, što govori više o njemu i njegovoj'književnosti' nego o onima koji je čitaju, i neš ti bezobraznike, usuđuju se još i štogod o tome napisati. Ovaj Malkićev 'odgovor' je samo jedno sramotno štivo, ali ga je i prilično neugodno čitati jer govori o našoj kulturi i književnosti, onoj u kojoj se nitko ne smije drznuti napisati nešto negativno o knjizi da ga ne bi napao zapjenjeni autor. Možda ga gdje i napadne i polomi mu koljena, ili mu odreže prste britvicom. Jadni Mlakiću...

POŠALJI PORUKU AUTORU        KOMENTIRAJ TEKST  

hvala bogu na normalnom komentaru, blob :)

A: Ajax (30.08.2011.)

zalosno je sto su osobe poput mlakica i knjiskog moljca ono sto bi u normalnoj zemlji trebala biti neka intelektualna elita, a niti su u stanju razumjeti procitani tekst niti znaju napisati argumentirani odgovor. ovo zemlja definitivno odlazi ukurac. :(






POŠALJI PORUKU AUTORU        KOMENTIRAJ TEKST  

Knjiški crv Božo Alajbegović - kritičarski Mt. Everest

A: Blob (31.08.2011.)

Kao prvo, Pavlovićeva kritika je veoma loš tekst, i zaista bih se mogao složiti s nekim negativnim kritikama na tu kritiku. Pa ipak! nije problem u Pavloviću. Hrvatska, naime, ima malo značajniji kritičarski problem od tog Pavlovića. Dno hrvatske književne kritike je upravo gore spomenuti 'Knjiški moljac' odnosno Božo Alajbegović.Evo što on kaže o Pavloviću, kojeg, očito je, ne podnosi: 'Uglavnom, očito je da Pavlović ne razumije što je književnost, a čini mi se da je on zapravo ni ne voli. A zato je valjda i "kritičar", da pljucka po onome što ne voli...'
Alajbegović je,hvala bogu, razumije i za nas.
DAkle kaže kritičar Alajbegović da je kritičar Pavlović kritičar zato da pljucka po onome što ne voli.
Ta osoba ili moljac voli tvrditi da je kritika u hrvatskoj vrla i zdrava, kao najbolji primjer navodeći samoga sebe. Doduše, njegove kritike su pune precioznih mantri, pa je vrhunac njegovog kritičarskog dosega reći za knjigu da je 'pravi bonbončić' ili pak 'jedinstveni književni dragulj' ili 'literarni biser'. Ovaj čovjek, koji se busa i činjenicom da je 'branitelj', i koji često promaši č i ć, paradigmatičan je primjer književnog kritičarčeta u Hrvatskoj. Evo što je skriboman i KRITIČAR Knjiški moljac napisao o ovoj polemici na svom otužnom sajtu gdje objavljuje svoje tekstiće: 'Slučajevi kad pisci reagiraju na negativne kritike svojih djela mahom su nesimpatični ali Mlakić je ovoga puta s pravom reagirao.' Mlakić je s pravom reagirao!!! I još kaže: 'Pavlović, nažalost, ipak zaključuje: "Uglavnom, heroji, a ne zločinci provode svoje vrijeme točno kako to zamišljamo..." (Btw, Pavloviću, i ja npr. imam status branitelja stečen na temelju ratnog staža, i baš me zanima kako ti to zamišljaš da ja provodim svoje vrijeme? Ups, pardon, ispričavam se, jer nisam heroj, a Pavloviću ostavljam slobodu da zaključi jesam li zločinac. A možda Pavlović smatra da su svi branitelji ujedno i zločinci?).' Gospode bože! Sačuvaj našu kritičarčad! Naše blago! Našu sreću!

POŠALJI PORUKU AUTORU        KOMENTIRAJ TEKST  

odgovor crva

A: knjiški moljac (31.08.2011.)

Blobe, gdje sam ja to sebe istaknuo tvrdeći da je u Hrvatskoj kritika vrla i zdrava? Dokaži to, inače će ljudi midliti da si lažov. I gdje sam ja to promašio č i ć? Dokaži to inače će opet ljudi misliti da lažeš. I za koje sam ja to knjige i gdje napisao da su 'pravi bonbončić' ili pak 'jedinstveni književni dragulj' ili 'literarni biser'. Ako ne dokažeš, ljudi će misliti da lažeš. Naravno, najlakše je skriven iza nadimka lagati o ljudima koji svoje riječi potpisuju. Javi mi svoju adresu. Besplatno ću ti poslati sve tri svoje knjige kritika, pa onda tih 190-tak u njima objavljenih kritika lijepo i polako seciraj, i bilo bi mi jako drago da me zatim argumentirano popljuješ (a bilo bi mi i korisno, jer možda nešto naučim na svojim greškama). U protivnom si, ali to je ionako svima već jasno, kukavički lažov koji se boji otvoreno stati iza svojih riječi, nego svoje laži potpisuje nickom.

POŠALJI PORUKU AUTORU        KOMENTIRAJ TEKST  

crvu...

A: Ajax (01.09.2011.)

Žalosno je da i nakon tri knjige kritika ne znaš konstuktivno i argumentirano odgovoriti čovjeku već izvlačiš svoju 'partijsku' knjižicu (Btw, Pavloviću, i ja npr. imam status branitelja stečen na temelju ratnog staža, bla, bla...) koja bi valjda tebala začepiti usta svima i staviti točku na sve što ti kažeš jer to je mjerilo samo po sebi. 'A u saboru jutros isti debilizam, čiji je stari bija ustaša, a čiji partizan...' U saboru, u tramvaju, u dućanu, u tekstovima 'književnih kritičara'... Nevjerojatno kako u ovoj zemlji niti jedna rasprava ne može proći bez prebrojavanja krvnih zrnaca ili mahanja partijskim knjižicama. Moljče dragi, čovjek bi od tebe, nakon tri objavljene knjige s kojima se hvališ, očekivao malčice više.

POŠALJI PORUKU AUTORU        KOMENTIRAJ TEKST  

ajaxu...

A: knjiški moljac (01.09.2011.)

... ne pravi se blesav, dobro znaš da se ta moja rečenica odnosila na rečenicu iz njegove "kritike", a koju sam i citirao tako da oni koji poput tebe sporije shvaćaju (odnosno, iskrivljavaju činjenice) mogu razumjeti o čemu se radi. Zapravo u tome je i bit, blob i ti laprdate bez argumenata, a ja sam u svojoj reakciji na Pavlovićevu "kritiku" upravo citirao njegove rečenice pokazujući na tim primjerima kakve bezvezarije on piše. Uostalom, bio sam preblag, jer Pavlović u svojoj "kritici", kako bi ona isforsirano bila negativna, iznosi laži o Mlakićevu romanu... Pavlović ili nije pročitao roman, ili nije u stanju shvatiti napisano.

POŠALJI PORUKU AUTORU        KOMENTIRAJ TEKST  

ajaxu...

A: knjiški moljac (01.09.2011.)

I kome sam ja to i gdje ikad prebrojavao krvna zrnca? I o kakvim ti to pratijskim knjižicama pričaš? Nevjerojatno je kako si ljudi uzimaju za pravo, nepotpisani, izmišljati stvari i stavljati u usta drugima nešto što oni nikad nisu izrekli/napisali. Upravo zato ja sam svoju kritiku Pavlovićeve "kritike" bazirao upravo na njegovim rečenicama, citirajući ih, argumentirajući svoje teze. Pavlović piše o knjizi u kojoj su likovi branitelji, i pritom vrijeđa branitelje pa npr. između ostalih gluposti piše i kako branitelji ništa ne čitaju, a ja sam mu na vlastitom (braniteljskom) primjeru pokazao da su njegove generalizacije (kao i svake druge generalizacije, uostalom) naprosto glupe. Uz to što su i uvredljive. Jer, kako vidimo, ima branitelja koji čitaju, pa čak i nebulozne Pavlovićeve "kritike".

POŠALJI PORUKU AUTORU        KOMENTIRAJ TEKST  

crvu II...

A: Ajax (01.09.2011.)

Tvoje nerazumijevanje bilo kojeg procitanog teksta, pa makar to bio i komentar anonimnog usera na nekom sajtu, naprosto je zapanjujuce! pa da ti objasnim: 'partijska knjizica' stavljena u navodnike mog komentara odnosi se na tvoje isticanje vlastitog sudjelovanja u domovnskom ratu, za razliku od nekih koji, pretpostavit cemo, u njemu nisu sudjelovati i sad, petnaest godina kasnije, reci ce Mlakic i ti ces se bespogovorno sloziti, dijele naknadnu pamet. ovaj rat, onaj rat, partizani, ustase, branitelji... iz dana u dan jedno te isto te jedno te isto. a jadan li si kad iz recenice: "Uglavnom, heroji, a ne zločinci provode svoje vrijeme točno kako to zamišljamo – rutinski ispijaju runde u obližnjoj birtiji Magnum, bore se s vlastitim fantomima, ponovno proživljavaju traumatske trenutke... bole ih nepostojeći udovi i pokušavaju sastaviti kraj s krajem..." ne mozes shvatiti kritiku Mlakiceve neorginalnosti. Mi si to bas tako zamisljamo jer samo tako i citamo u nasim vrlim knjigama. Banalan si do bola.

POŠALJI PORUKU AUTORU        KOMENTIRAJ TEKST  

ajaxu...

A: knjiški moljac (01.09.2011.)

... s ljudima koji se prave glupi i to nakon što im se dvaput razjasni smisao izrečenih riječi, nema smisla raspravljati. Ovdje više neće biti mojih komentara, bez obzira kakve uvrede uslijedile.

POŠALJI PORUKU AUTORU        KOMENTIRAJ TEKST  

A: Slađana_ Bukovac (09.09.2011.)

Drago mi je što se započinju ovakvi razgovori, čak i po cijenu da se to događa na ovako niskom nivou. Autori imaju ozbiljan problem s online kritikama, a taj problem nije krivnja Božidara Pavlovića, ili ljudi koji pišu blogove. Ono što će se u nerednih godinu dana događati Mlakiću, a to znam iz vlastitog iskustva, je da će ga na svakom čitanju pitati da što on misli o Božidaru Pavloviću, i što Božidar Pavlović misli o njemu. Tekstovi Perišića, Pančića, Zime i ostalih ozbiljnijih kritičara nisu, naime, dostupni online, tako da sve knjižničarke ovog svijeta uz ime autora i njegove knjige dobiju samo recenzije iz ovog žanra, i to postaje alfa i omega svake rasprave.
To je vrlo frustrirajuća situacija. Osobno sam na Pavlovićev tekst napisala vlastiti komentar, na koji nije odgovorio, a ticao se isključivo jedna faktografske primjedbe u njegovom tekstu. Kada sam ga upoznala i pitala zašto nije naveo na osnovu čega osporava podatak iz područja kojim sam se ja temeljito bavila godinu dana, rekao je da je, eto, mislio da je to bolje učiniti uživo. naravno da nije bolje, i da jednostavno nije javno htio priznati kako je pogriješio. Zgranulo me da si čovjek dopušta tako olako biti, kako bi rekao Perišić, "pasivno agresivan" prema knjizi na kojoj netko radi mjesecima, a ne želi objaviti da je pogriješio u tekstu nad kojim je proveo možda dva sata. S druge strane, on svoje kritike vjerojatno piše besplatno, tako da ne znam bi li nekakvu veliku profesionalnu odgovornost i bilo realno očekivati.

POŠALJI PORUKU AUTORU        KOMENTIRAJ TEKST  

crt...

A: čaj (09.09.2011.)

Ma.Hrgovic je prijepisku i polemiku (Mlakic& Svi drugi,komentirala ali i dodala to da- BOOKSA.hr,kao književni CENTAR pomiče i promiče književne i literarne(svjetske i domaće) planine..

POŠALJI PORUKU AUTORU        KOMENTIRAJ TEKST  

sudačka nadoknada

A: vehem (25.12.2011.)

sama pavlovićeva kritika je itekako suvislija od onih književnoteorijskih trtljanja što su sama sebi svrha, a koja prečesto možemo dobiti od "teorijski potkovanih" kritičara, ljudi temeljito ispranog mozga litanijama na zagrebačkom ff-u.

no ono referiranje na desničarstvo, jadno ironiziranje ne teksta, nego reaalnosti veterana - to su doista teški promašaji.

nije valjda kritičar ozbiljno mislio da izdavanje knjige namjerno koincidira s nekakvom neo-desničarskom melankolijom? koja bedastoća.

no mlakić me doista rastužuje. stječe se dojam da knjige piše programatski, čvrsto se odluči za neku temu i plan i onda se ne obazira na to što nailazi u hodu, čak i kad "nabasa" na činjenicu da o nečemu doista nema ništa originalno reći, ili reći na originalan način. veće "oneobičavanje" bi postigao da je izrezivao novinske članke i lijepio ih u kolaž (ako bi imao dovoljno inspiracije).

mlakić je doista talentiran tip, ali ništa od njega ubuduće ako dobro ne naćuli uši na kritike, umjesto da se žesti na iste.

POŠALJI PORUKU AUTORU        KOMENTIRAJ TEKST  

posalji linkprint

advertising

RSS feed | Impressum

Copyright 2017, Booksa.hr




Warning: Unknown: open(/home/17504/data/tmp /sess_e1ed9a6e6fe7ce8218d87e1f645afd3a, O_RDWR) failed: No such file or directory (2) in Unknown on line 0

Warning: Unknown: Failed to write session data (files). Please verify that the current setting of session.save_path is correct (/home/17504/data/tmp ) in Unknown on line 0